недеља, 11. март 2018.

Idiotska posla




      
Desilo se i to, naš grad je dospeo na naslovne strane, u udarne vesti...a niko nije stradao. Bar još uvek nije.
    
   
Košava nam je prethodnih dana donela gadan, zaslepljujući pesak iz Sahare. Desilo se u nevreme jer smo taman hteli da pozovemo rođake i prijatelje na čašu hladne, prečišćene vode, vode iz slavine, vode od koje slepi progledaju, nepokretni prohodaju.. .ali eto, taman kada su „on“ i njegova administracija konačno „rešili decenijski problem“ prepreči se zakon. Neko parče papira i dokona gospoda koja su ga šarala pokvariše nam zabavu. Razumem, ko bi, pored provizija, i na zakon mislio? Ipak, sledećeg jutra svi smo zaboravili na planirani žur.  Negde pred zoru, pravo sa Ravne Gore pogodi nas munja. Protrese nas, podseti nas ko smo, odakle smo i kome pripadamo. Podseti nas i da nas je više od onih kojima ne pripadamo. Na belom konju u naše glave ponovo ujaha ostareli Kralj Petar. Glavom i brkovima, tačno 100 godina od kada je prvi put ujahao u našu varoš! Kome voda više treba???
      Dobro, znam, preterao sam... Kralj Petar je istorijska ličnost. To ne sporim. Posle golgote Albanije i Kajmakčalana vojska ne stade na Dunavu i Savi. San postade stvarnost i za Srbe severnije od te prirodne granice. Svi smo konačno živeli u istoj državi. Doduše ne u Srbiji već u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ali to sada i nije važno. Tadašnji Veliki Bečkerek, grad koji se tako zvao 600 godina, 16 godina kasnije odlukom Gradskog veća promeni ime u Petrovgrad. Bez referenduma. Pobednici su pisali istoriju. Nedugo posle vihora Drugog svetskog rata grad ponovo promeni ime u Zrenjanin, po narodnom heroju Žarku Zrenjaninu koji je stradao u borbi sa okupatorima. Opet su pobednici pisali istoriju, i opet bez referenduma. Jedino izjašnjavanje građana se desilo 1992. godine i tada su građani rešili da se ime grada ne menja. Neki bi sada to da zaborave. 
     Nažalost, ponovo se potvrdilo da na Balkanu ne treba imenovati gradove po istorijskim ličnostima. Previše je ovo turbulentno parče kopna. Pobednik danas, poražen sutra. Eto, zamilite da Zrenjanin ponovo postane Petrovgrad a sutra se povampire Obrenovići? Kuda onda? O drugim varijantama da i ne pričamo. I zaista neću previše da trošim vreme na isprazne priče. Iskreno, mene da pitaju,  grad bi, ako već menja ime postao „Velika Sekendica“! To nekako najviše odgovara vremenu u kome živimo. To su današnji pobednici. Pokušao sam prethodnih dana da pričam i sa zagovornicima promene imena.  Nema tu neke velike filozofije kod njih. Srbi su većina, komunizam je poražen i na stogodišnjicu pobede u Velikom ratu treba se vratiti korenima.  Kažu da nisu revizionisti ali to je samo pokazatelj koliko smo zastranili. Ako podršku promeni imena pruža nekakvo četničko udruženje sa Ravne Gore, sa sve likom Draže Mihajlovića na memorandumu, a oni se time hvale, kako onda nije u pitanju revizionizam ? Šta je onda? Dakle, sada istoriju pišu poraženi. To je još gore. Pročitah pre neki dan jednu rečenicu koja kaže da vlast kada ne ume da ponudi bolju budućnost onda menja i ulepšava prošlost. To je po meni najpravilnija ocena ovoga što danas živimo.


    
 A šta je Bečkerek, Petrovgrad, Zrenjanin... danas? To je grad bez vode za piće! To je grad u kome polovina građana plaća daljinsko grejanje, a ne koristi ga. To je grad u kome više nema BEK-a, pivare, Šinvoza, Jugoremedije .......... to je grad siromašnih i tužnih građana. To je grad nezaposlenih ili zaposlenih kod robovlasnika. To je grad starih jer su mladi otišli. To je grad u kome se škole urušavaju a splavovi niču na jezerima. To je grad u kome se urušava kuća Aleksandra Sandića ali se srbuje. To je grad u kome se meso kupuje u gramima a garderoba na kilograme. To je grad lažnih elita, lažnih doktora a pravih lopova. To je grad bez ideje kuda sutra, to je grad koji ume samo unatraške.  To je grad bez obilaznice i sa prljavom rekom. To više i nije grad, to je naselje pod jurisdikciom idiota. Ako će promena imena da reši ove probleme da glasamo odmah. Ali neće! Promena imena samo treba da sakrije svu muku u kojoj živimo. Ništa više od toga!
    E, da hoće ta Košava da odnese sve ovdašnje idiote u vražiju mater odavde. Prodisali bi,  makar i u pustinji, makar i bezimeni, ali sa bar zrnom razuma! I to zrno bi bilo vrednije od svega što imamo danas. Da hoće....

2 коментара:

  1. Gospodine Kokot, sve što ste ovde napisali vrti se po mojoj glavi odkad je počelo ovo ludilo, samo što ja ne umem tako lepo da sročim. Svaka vam čast, nemam ništa da dodam!!! ☺

    ОдговориИзбриши