Ničim izazvana nesreća
zadesila je ovaj miroljubiv i pošten narod, narušila sreću i opšte zadovoljstvo
svih naših građana. Neverica na licima svakoga od nas i gnušanje nad strašnim
činom. Šta je to tako nestvarno moglo da naruši „zlatno doba“ u kome živimo? Pa
naravno DETE!
Naslovna vest ovih dana glasi : Učenik osnovne škole napao direktora škole i tvrdim predmetom naneo mu povrede.
Naše zgražavanje se očitava i na Googlu. Prve dve opcije, na upis reči „učenik“
daju samo kvalifikaciju dela nasilja učenika nad direktorom. Očekivano, neće
valjda ljudi pretraživati osvojene medalje, uspehe... učenika, kada se zna šta
je u rijalitiju zvanom Srbija na ceni. Naravno, nikome (ponajmanje odgovornima
za stanje u društvu) neće pasti na pamet da sagledaju celu sliku ovog, ali
situacija sa sličnim „ishodom“. Slučaj je
privremeno zatvoren privođenjem učenika i određivanjem mesečnog pritvora u
Kazneno popravnom zavodu. Što
pametovati kada možemo streljati?
Majka učenika kaže da dete boluje od ADHS
poremećaja (Attention Deficit Hyperactivity Disorder). Majka takođe kaže da
se dete leči i da za 7 godina nije dobila pomoć nadležne institucije. Naravno,
izjave majke nisu činjenice dok se ne dokažu.
O stanju ovog učenika, za medije je govorio i dr Aleksandra Kobialka-Novaković
“Kod poremećaja koji ovaj dečak ima deca ne mogu mirno da
sede, ne mogu da se igraju jer takvu decu ne drži pažnja. Deca su asocijalna i
za poremećaj socijalizacije ne postoji lek osim psihologije. Impulsivnost kod
ovakve dece je takođe veoma teško lečiti jer se ne moze dete nakljukati
bensedinima i ostaviti da spava ceo dan. U lečenje ovakve dece moraju biti
uključeni psiholog, lekar, sociolog, porodica, nastavnici i institucije
društva.”
Drugim rečima, očekivati da dete sa ovakvim problemom napravi
ovakvu situaciju nije bez osnova. Ako je tako, to je incident, ali se ja plašim
da će masa od ovoga napraviti suđenje i linč. Koliko čujem čak su i neki sindikati
najavili štrajkove i proteste, očigledno zahtevajući da zaposleni u ustanovama
znanja sa sobom na posao nose bar pendrek i biber sprej. Da li je baš to način
za rešavanje višegodišnjih problema sa kojima se susreću prosvetni radnici?
Kuće znanja su postale mesta na kojima sve vrvi od vrnjačkog
nasilja, gde roditelji tuku nastavnike…, gde niko nije bezbedan. Kako je posao “odgovoran”
za razvoj civilizacije postao opasan za sve učesnike? Ovo je baza na kojoj bi
trebalo da pravimo strategije, a ne da nosimo pendreke. Ovo je mesto gde
institucije treba da postave stvari drugačije, a ne da prisilom i kaznom
rešavaju posledice zanemarujući uzroke.
Srbija je do pre neku godinu imala predsednika koji nije znao na
kom fakultetu je diplomirao. Srbija danas ima nekoliko ministara u čiju akademsku
čestitost ne veruju ni oni koji ih brane. Kada se spustimo po vertikali stvari
postaju još apsurdnije. Imamo predsednike opština koji za par meseci završe srednju
školu i fakultet. Imamo stručnjake kojima se putevi raspadaju pre nego što su
gotovi, trgovi ulaze u rekonstrukcije dan nakon otvaranja….Sve ovo jasno
ukazuje da se ovde znanje meri diplomom, a diplomu je moguće kupiti kao i toalet
papir. U društvu u kome se znanje ne ceni ne može se ceniti ni onaj koji znanje
prenosi. Tako je jednostavno. Naravno, takvo društvo je osuđeno na propast.
Koliko god to mnogima izgledalo nezamislivo, nestajali su i veći narodi zbog
manjih budalaština koje su radili.
Sa druge strane šokiran sam raznim izjavama po internetu. “Očekivano
od deteta kome je otac u zatvoru”; “Tetovirana majka (verovatno je treba
spaliti čim inkvizitor dođe, prim.aut) umesto da brine o detetu kupa Nemce za
pare”; “Zatvoriti ga za ceo život”….. Naš rov je izgleda ukupan na dnu okeana.
Drage kolege, prijatelji, građani…. imamo li mi snage i
hrabrosti da se konačno pozabavimo uzrocima a ne posledicama? Ako možemo dajte
da branimo vrednosti ZNANJA jer je to jedini lek.
Drage kolege sindikalci,
možemo li se solidarno, onako kako nam priliči, boriti ZA načela a ne PROTIV
incidenata? Ako može, ja sam spreman. Ako ne može, da zatvaramo radnju. Ovako
više zaista ne vredi!
Нема коментара:
Постави коментар